Intervju - mr. sc. Josip Lopižžić

Share

U nastavku ekskluzivno donosimo intervju koji je kolega, mr.sc. Josip Lopižžić, predsjednik Hrvatskog psihološkog društva, dao za Psihologijski portal, povodom Božićnih i Novogodišnjih blagdana.

 

1.      Za početak, za one koji su manje upućeni u rad HPD-a, recite nekoliko riječi o tome što je zapravo HPD, koliko ima članova i na koji način djeluje?

Hrvatsko psihološko društvo najstarija je strukovna udruga hrvatskih psihologa, utemeljena 20. veljače 1953. godine. U to vrijeme Hrvatsko psihološko društvo je djelovalo kao Sekcija psihologa NR Hrvatske, u sklopu udružženja psihologa bivše držžave, a prvi predsjednik bio je dr. Rudi Supek. Već u to vrijeme, a osobito 60-ih godina prošlog stoljeća tadašnja „sekcija“ radi i razvija se u smjeru stjecanja pravne osobnosti tako da već u Statutu iz 1964. godine nalazimo Društvo psihologa SR Hrvatske. Podaci govore da već 1969. godine počinju djelovati prve stručne sekcije koje na različite načine pokušavaju urediti te osnažžiti pojedina područja primijenjene psihologije, jer se sve veći broj kolegica i kolega počeo zapošljavati u praksi. Neke od tih stručnih sekcija rade i djeluju  gotovo neprekinuto do današnjih dana. Dolaskom demokratskih promjena, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, 7. lipnja 1991. naša strukovna udruga dobiva naziv – Hrvatsko psihološko društvo koje se od 1998. godine po malo decentralizira osnivanjem žžupanijskih i gradskih društava psihologa, danas redovitih članova naše krovne udruge. Svakako treba istaknuti da su već 80-ih godina prošlog stoljeća postojale podružžnica Društva psihologa Hrvatske koje se na području svojeg djelovanja razvijale vrlo žžive i korisne aktivnosti.

U HPD-u danas imamo registrirano preko 2500 psihologa koji rade i djeluju u našoj zemlji, broj onih koji aktivno doprinose i podmiruju svoje članske obveze je značajno manji. Tijekom 2009. godine zabilježžili smo nešto manje od 700 podmirenih članskih  obveza i na tom planu svakako žželimo poraditi, pokušati stvoriti takve uvjete koji bi privukli znatno veći broj kolegica i kolega, što na različite načine pokušavamo, uz napomenu da je članstvo u HPD-u dragovoljno. Hrvatsko psihološko društvo djeluje preko svojih tijela, te osobito preko rada stručnih sekcija te žžupanijskih i gradskih društava, ali i različitih radnih skupina koje se osnivaju povremeno i prema potrebi. Od 1970. g. HPD je suorganizator bijenalnog znanstvenog skupa Dani Ramira Bujasa (danas, Dani Ramira i Zorana Bujasa), a od 1993. g. redovito organizira svoje godišnje konferencije koje su do sada organizirane u Zagrebu (2 puta), Božžavi, Bizovačkim Toplicama, Opatiji (2 puta), Varažždinu, Dubrovniku, Trogiru, Puli, Plitvicama, Petrčanima, Osijeku, Vodicama, Cavtatu, Poreču, Splitu, a iduća 18. godišnja konferencija će se održžati 2010. godine, ponovno u Opatiji. HPD je povremeno suorganizator različitih domaćih i međunarodnih skupova,  često na interdisciplinarnoj razini, s drugim strukama. Suradnja se u različitom opsegu razvija i sa studijima psihologije u Hrvatskoj, a od 1996.g. redoviti smo članovi Europske federacije psiholoških društava (EFPA) te Međunarodne udruge za psihologijsku u znanost (IUPsyS). Promicanje psihologijske znanosti i prakse u zajednici i dalje je temeljna zadaća HPD-a, a kao izuzetno značajan događaj valja zabilježžiti donošenje Zakona o psihološkoj djelatnosti kojeg je Hrvatski sabor donio 2003. godine, nakon čega su se stvorili uvjeti da osnivanja i rad Hrvatske psihološke komore. Od 2007. godine HPD organizira i Tjedan psihologije u Hrvatskoj, poseban dogaðaj i prigodu za promicanje psihologije u zajednici koji ćemo u veljači, 2010. godine organizirati po 3. put. Ne mogu ne napomenuti kako bogata i duga povijest i djelatnost naše strukovne udruge još nije dovoljno sistematizirana, evaluirana i istražžena te pokušavamo na tome učiniti najviše što možžemo. U tom smislu, pozivam na suradnju sve kolegice i kolege koje ovo područje zanima te koji nam svojim iskustvom i angažžmanom mogu pomoći. 

 2.      Što je bila Vaša motivacija da se kandidirate za izbor predsjednika HPD-a? 

Imam za to dosta razloga, a najvažžniji mi se čini nastavak rada na daljem razvoju naše udruge započetog u ranijem mandatu, od 2004. godine, kada sam obnašao dužžnost dopredsjednika. Nakon što je dotadašnji predsjednik HPD-a, kolega Hrvoje Gligora izabran za predsjednika Hrvatske psihološke komore, smatrao sam razumnim kandidirati se za funkciju predsjednika HPD-a, buduću da sam imao dosta iskustva u radu i vođenju udruge te istovremeno već započetih planova i ideja na kojima treba raditi dalji i razvijati ih dalje, u, prema svim pokazateljima, dobrom smjeru. Ono što je posebno prevagnulo u ovoj odluci jesu pojedinci koji su me podržžali, te niz dobrih i proaktivnih  kolegica i kolega koji su prihvatili suradnju, pomoć, rad kroz najrazličitije oblike djelatnosti i doprinosa radu HPD-a.

Pored toga, kao jako važžan razlog žželim istaknuti i promjene u Statutu HPD-a kojima su definirana i 2 nova tijela upravljanja HPD-om – Izvršni odbor te prvi i drugi dopredsjednik/ca čime se pružža značajna mogućnost za kvalitetniji rad.  Svima koji su mi dali podršku i svima koji su prihvatili različite funkcije u tijelima upravljanja Hrvatskom psihološkom društvu, posebice izabranim dopredsjednicama, kolegicama Martini Trboglav i mr. Ljiljani Mikuš, kao i svim članicama i članovima Upravnog odbora i Nadzornog odbora, srdačno se zahvaljujem. 

3.      Koji su Vaši temeljni projekti koje namjeravate započeti ili ste ih već započeli?

Rad na ovoj funkciji ne počinjem od početka, od nule. Niz kolegica i kolega prije mene je radio i doprinosio razvoju HPD-a na svoj način, i prema svojim mogućnostima. Nakon utemeljenja Hrvatske psihološke komore, stvorene su nove okolnosti rada, a prema tome i novi sadržžaji, obzirom da je jedan dio ranijih obveza preuzela Komora. Kao što sam ranije spomenuo, prethodni UO zajedno s kolegom predsjednikom te pročelnicima stručnih sekcija  započeo  je niz projekata na lokalnoj i meðunarodnoj razini koje žželim nastaviti, možžda prilagođavati novim momentima ali istovremeno razvijati i nove projekte i nove sadržžaje. Ono što opažžamo i osjećamo kao u nedostatnoj mjeri zauzet prostor, jesu mnogobrojna zbivanja u zajednici gdje se ne pojavljujemo u dovoljnoj mjeri i snazi, bilo kroz različite aktivnosti, bilo kroz evaluiranje različitih procesa, bilo kroz sudjelovanje i komentiranje žživota u svakodnevici gdje smo često svjedoci improvizacija i nemuštih komentara različitih „medijskih gurua“, svih provinijencija i etiologija. Ovo je, naravno, proces koji je danas, zahvaljujući nekolicini vrijednih naših članova, ipak započet pa smo tako svjedoci da se neke kolegice i kolege pojavljuju u medijima i veoma profesionalno, veoma suvereno svojim objekcijama i komentarima „tumače stvarnost“, istovremeno promičući struku u zajednici. Na tome im se zahvaljujemo i pozivam da nastave dalje. U ideji je i osnivanje nekih novih stručnih sekcija za pokrivanje nekih područja struke, a naročito prakse, ali isto tako nastavak niza edukacija, ponovno usmjerenih na praksu uz vođenje domaćih i inozemnih eksperata.

U idućem razdoblju nastojat ćemo posebnu pozornost posvetiti našim umirovljenim kolegicama i kolegama, ali i onima koji odlaze – našim studentima. Također ćemo nastojati postići kvalitetniju povezanost s kolegama iz akademske zajednice, naravno, preko onih s kojima već surađujemo i koji su „cijelo vrijeme s nama“. Meni je ipak nevjerojatno da se studenti psihologije tijekom studiranja „ne stignu upoznati“ s HPD-om, da ne znaju kakva je to udruga i koja je njezina misija, da nisu upoznati s našom povijesti. Mislim da se to treba popraviti, u ovom času ne znam kako, ali ćemo tu sigurno nešto napraviti. Isto tako, žželjeli bismo se što više zbližiti i pozvati na suradnju naše kolegice i kolege koji žžive i rade diljem svijeta te koji su u svom radu postigli zapažžene rezultate. Dožživljavam ih kao veoma važžne za doprinos razvoju psihologije u Hrvatskoj i moram istaknuti, svi od kojih smo do sada nešto tražžili, rado su se odazvali i pomogli. Očekujemo i od našeg članstva, poticaje i ideje koje bismo mogli zajednički ostvariti, pozivamo ih na suradnju. Kad sve to zbrojim onda sam još svjesniji da je oblikovanje pozitivnog identiteta struke nešto na čemu sadašnji Upravni odbor treba još dalje raditi. 

4.      Koje su poteškoće u radu HPD-a? 

Poteškoća ima dosta što držžim normalnim dijelom žživota i rada, poteškoće se rješavaju, neke dobro, neke manje dobro, ali se trudimo. Ono što nam je prioritet jest iznalažženje novog prostora za rad, sadašnji uvjeti u Švarcovoj 20 nisu zadovoljavajući, prostor je premaleni preskup, nemamo kvalitetne uvjete za urednu arhivu, knjižžnicu, a što je najvažžnije, niti za pristojno održžavanjesjednica UO-a ili edukacijskih aktivnosti. Moja vizija je imati prikladan uredski prostor, kvalitetnu informatičku opremu, prostor za arhivu, knjižžnicu ali i dvoranu u kojoj bismo mogli održžavati veće sastanke i edukacije. Naravno, jako bih volio kad bismo pored svega mogli imati i prostor klupskog tipa gdje bismo se mogli nalaziti, družžiti, ili – piti kavicu s prijateljima. Možda sve ovo zvuči pretenciozno i teško ostvarivo, ali ja mislim da su ovo ciljevi koje treba postaviti i započeti, a netko će ih, vjerujem, i ostvariti. Naravno, financijske poteškoće su nešto što značajno ograničava našu djelatnost i redovitiju aktivnost, povremeno kasnimo, kao i s ovim izdanjem „Psihologa“, ali ljudi trebaju biti svjesni tih ograničenja.

Ta situacija značajnije ograničava i naše sudjelovanje u aktivnostima na međunarodnoj razini, u stalnim odborima i radnim skupinama EFPA-e, ali što je – tu je.  Temeljni izvor prihoda HPD-a su članarine i zato pozivam sve kolegice i kolege da nas podržže i nastoje pripomoći redovitom uplatom godišnjih članarina. Financijsko poslovanje HPD-a prikazat ćemo na idućoj godišnjoj skupštini i u našim medijima, kolege će shvatiti „dubinu slogana“ koji glasi „koliko lipica – toliko muzike“. Naravno, ne žželim govoriti o krizi, recesiji, o još uvijek „nedodirnutom dnu krize“, o ostalim katastrofičnim slutnjama koje prijete. Već smo se osvjedočili da smo najbolje funkcionirali u vremenima kriza, a najgore su za nama. A pored toga, ako nešto neću podržati, onda su to „kuknjave i jadikovke“, složžit ćete se – ipak ih je manje nego ranije.  

5.      U kojoj mjeri je Vaš angažžman u HPD-u usklađen s Vašim privatnim i poslovnim obvezama?

Moj angažžman u HPD-u je sretno ukomponiran s mojim osobnim i poslovnim obvezama. Svjestan sam svih prednosti i  ljepote rada u našoj struci tako da mi odlazak na posao čini zadovoljstvo, ponekad ga dožživljavam kao hobi ili strast. A onda, ovaj angažžman u HPD-u sve to samo nadopuni i dekorira.  

6.      Za kraj, što biste poručili posjetiteljima Psihologijskog portala? 

Psihoportal.com je izvrstan uradak i projekt koji se dobro razvija i kojeg podržžavamo te držžimo našim važžnim partnerom. Često smo u kontaktima s glavnim urednikom, kolegom Zoranom Šimićem i zajednički raspravljamo o najrazličitijim stvarima vezanima u dobroj mjeri za sve što sam ranije, u ovom razgovoru, naveo. A posjetitelje pozivam da i dalje posjećuju i  koriste Psihoportal, poglavito u onom dijelu koji se odnosi na našu struku, onako kako smo do sada navikli i u što smo se imali priliku osvjedočiti. Psihoportalu.com žželim i dalje kvalitetan razvoj, a njegovim posjetiteljima da koriste sve mogućnosti koji im ovaj medij pružža.

Zahvaljujemo glavnom uredniku što mi je pružžio prigodu predstaviti Hrvatsko psihološko društvo na ovom portalu. I naravno,svima – ugodne Božićne blagdane i  puno uspjeha u Novoj 2010. godini.

PSIHOportal

 

Share

Dodatne informacije