Sramežljivost kod djece - 2. dio

Share

Sramežljivost je kombinacija straha i napetosti, a fizički se manifestira lupanjem srca, povišenjem krvnog tlaka, crvenilom u obrazima te tihim i zamuckujućim govorom.

Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije

Vrlo je jednostavno prepoznati sramežljivo dijete, i vrlo često roditelji imaju pritisak (vlastiti ili od strane okoline) da tu sramežljivost nekako "maknu".

Prvo i osnovno što treba imati na umu je da je sramežljivost karakterna crta. Sramežljivost dijete "dobiva" finom i složenom kombinacijom  

  • fizioloških uvjeta, kao što je podražljivost središnjeg živčanog sustava ili genetska predispozicija, te
  • okolinskih uvjeta kao što su okruženje u kojem dijete živi, broj članova obitelja, način odgoja, prisutnost/odsutnost vršnjaka.

Nije pitanje kako smanjiti sramežljivost, nego kako učiniti da sramežljivost ne sprječava dijete da ostvari ono što želji, tj. svoje potencijale. Za to je potrebno prvenstveno puno pozitivnog iskustva, u kojima će uspjeti promijeniti i pobijediti svoj strah. 

 

Druženje s vršnjacima

 

 

Omogućite djetetu što više susreta s njegovim vršnjacima, a vi ga u ovim prilikama što više ostavljajte da se snalazi samo u rješavanju potencijalnih sukoba. Naravno da će djetetu tada biti neugodno, da će možda biti uplašeno - ali imajte na umu da se strah ne može naučiti kontrolirati ako ga prije toga ne osjetite. Naravno da nećete dozvoliti da dijete vrišti od straha, no mala razina anksioznosti ili frustracije potrebna je da se ponašanje promijeni.  

Poštujte djetetove potrebe

 

 

Samo zato što vi mislite da bi nešto trebalo biti "tako", ne znači da dijete dijeli vaše mišljenje. Ako vidite da je dijete zadovoljno i sretno, uspješno u školi, nemojte mu nametati neke svoje stavove. Uvijek poštujte dijete i svoj osjećaj koji imate koji vam govori da li je neko ponašanje u redu ili ne. Samo zato što neki stručnjak kaže da su adolescenti društveni, to ne mora vrijediti za vašeg adolescenta. Samo zato što rodbina kaže da trogodišnje dijete treba uživati u društvu druge djece, to ne znači da to vrijedi i za vaše dijete. Da bi dijete krenulo u istraživanje novih ponašanja, mora se osjećati sigurno. Jedino djetetova motivacija za promjenom može potaknuti promjenu djetetovog ponašanja. Vaša motivacija za promjenom djetetu ne može pomoći nikako, može mu samo odmoći jer će se osjećati da je razočarao vaša očekivanja.

Poštujte djetetovu privatnost

Pokažite da razumijete njegovu potrebu za očuvanjem svog osobnog prostora i da poštujete njegovu privatnost. Ako dijete želi da mu kucate pri ulasku u sobu, kucajte. Ako ne želi sada pričati o nekom događaju - nemojte. Probajte kasnije, a ako nemate uspjeha ni kasnije, ponekad je dobro ostaviti dijete sa rečenicom "Ja sam tu, zanima me što te je rastužilo, dođi mi kada god želiš da popričamo o tome." Ili mu napišite pismo - ponekad je lakše komunicirati papirom, nego oči u oči.  

Ne "forsirajte"

 

 

"Šok terapija" vrlo rijetko upali. Ne inzistirajte na tome da se što više druži i ne uvjeravajte ga da se s vršnjacima ponaša onako kako vi smatrate da je poželjno. Ako želi na rođendan pozvati jednu osobu - neka pozove jednu osobu. Ako na obiteljskom okupljanju svi igraju nogomet, a on stoji po strani, neka tako bude. Ne objašnjavajte mu kako bi se trebalo ponašati jer ćete time ionako krhko samopouzdanje još više poljuljati.

Potičite ga

 

 

Potaknite njegovo samopouzdanje dozvoljavajući mu što više samostalnih odluka, primjerenih njegovom uzrastu. Na primjer, neka samo bira svoju odjeću za sutrašnji dan. Neka vam pomogne u kuhinji ako to voli ili neka ode samo do trgovine u blizini ako želi. Ako primijetite nećkanje i negodovanje, ali na kraju ipak pristane na akciju - to je to! Dijete je učinile jednu pozitivnu promjenu u svom ponašanju! Naravno, ako to učini, pohvalite ga.

Ali takve situacije iskoristite i kasnije. Recite "Sjećaš se kad si prošli ponedjeljak otišao do trgovine i donio mi mlijeko? E, to mi je bila ogromna pomoć, a odradio si to savršeno. Možeš danas opet otići do trgovine?" Na taj način dajete djetetu informaciju da se sjećate pozitivnih stvari, podsjećate i njega na to. A to je najbolji motivator za promjenu ponašanja je pozitivno iskustvo.  

 Samo optimistično!

 

Naučite dijete vještinama samoverbalizacije i prisjećanja pozitivnih primjera. Sramežljivost ima tendenciju da iz pamćenja izvlači neugodna sjećanja i neugodne emocije. Ponavljajte djetetu i učite ga da pamti i da se prisjeća pozitivnih primjera, kada je u nečemu uspjelo, kada je neki strah prevladalo. Kada mu vi to govorite stalno, naučiti će i ono da u trenucima povišenog straha i anksioznosti samo sebi kaže ili se prisjeti nekih pozitivnih primjera iz prošlosti.

Za više informacija o ovoj temi možete potražiti knjigu "Pobijediteee sramežljivost - a djecu cijepite protiv nje" autora M.Mamule i P.Zarevskog

______________________________________
članak napisala:
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica psihologinja

izvor: obiteljskicentar.hr

Share

Dodatne informacije