Psihologinja trenerica u školi trčanja

Share

psihoportal maja bonačićPsihologinja Maja Bonačić podijelila je s posjetiteljima PSIHOportala svoju životnu priču kako je postala trenerica u školi trčanja.

Evo što nam je Maja rekla:

Danas su uglavnom svi psiholozi osuđeni na pripravnički u obliku stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. Je li to loše? Pa naravno da je super imati priliku odraditi pripravnički, ali da je taj novac dovoljan za život, daleko od toga. To je jedan lijepi džeparac kada živiš s roditeljima, no ako živiš samostalno od 22., a uz to imaš i dijete, to pokriva jedan manji dio potreba.

Uglavnom to me navelo da potražim još jedan, dodatan posao i tako sam završila u školi trčanja, kao trener. To mi je omogućilo moje aktivno bavljenje sportom (triatlon), ali i struka, s obzirom da treba znati raditi s ljudima, motivirati ih kada je teško, a prvenstveno da ne odustanu. Na kraju se potvrdilo da trener mora imati određene vještine psihologa, jer ljudi koji upisuju školu trčanja su uglavnom u srednjim godinama i nikada se prije nisu bavili sportom. A kako je taj posao doprinjeo mojoj primarnoj struci?

·         Omogućilo mi je provedbu longitudinalnog istraživanja na 2 generacije trkača o povezanosti trčanja u grupi i stavovima prema životu.

·         Pišem redovno članke na temu psihologije sporta za trcanje.hr

·         Upoznala sam jako puno ljudi iz raznih organizacija i frimi (“moji školarci”), koji su dali nemjerljiv doprinos razvoju moje udruge (Udruga Oblačić), u vidu raznih donacija, sakupljanja humanitarne pomoći, opremanju prostora, povezivanju s drugim ljudima itd. Dapače., usudila bih se reći da udruga možda ne bi postojala u današnjem obliku da nije bilo mog angažmana u školi trčanja, odnosno ljudi koje sam tamo upoznala/trenirala.

·         Držala sam predavanja na temu psihologije sporta

·         Radila sam s nekoliko grupa ljudi, koje sam morala uvjeriti da to što sada ne mogu pretrčati više od 120s u komad, ne znači da neće moći za 6mj pretrčati 21km u komadu.

Zaključno, svakom mladom čovjeku bi trebalo biti primarno zaposliti se, ne nužno u struci, jer to ne znači da na kraju, na ovaj ili onaj način se nećemo opet vratiti u struku, a biti ćemo bogatiji za jedno iskustvo više i tko zna što još.

Ovim putem koristim priliku da pozovem sve ljude da se pridruže adidas školi trčanja - upoznati ćete puno ljudi, napraviti nešto jako dobro za svoje tijelo, a za um će se pobrinuti trkačka euforija i vaš personalni psiholog.

PSIHOPORTAL/ ZŠ

 

 

Share

Dodatne informacije