Kako se (ne)opustiti na godišnjem odmoru?

Share

PSIHOportal

Za PSIHOportal pripremila klinička psihologinja Irena Pastuović Terze.

 

Nažalost, nerijetko se dešava da godišnji odmori ne proteknu u znaku poptunog odmora i opuštanja,obnove naših odnosa, zdravlja i vitalnosti, već naprotiv, tijekom godišnjeg odmora bilježi se čak veća sklonost nesrećama i nezgodama, naglim oboljevanjima, u porastu su obiteljske svađe i razmirice, a u periodu neposredno nakon završetka godišnjih odmora, u rujnu i listopadu, statistike bolježe najvišu stopu zahtjeva za razvodom braka. Kako to objasniti?

Znanstvena istraživanja pružaju neka objašnjenja. Dok god traje situacija povećanih zahjeva kao što je primjerice radna situacija, hormoni stresa koji se u organizmu luče vrše svoju prirodnu ulogu pripreme osobe na borbu ili bijeg, čime je naše funkcioniranje u ravnoteži s onim što situacija od nas zahtijeva. Naglim mijenjanjem uvjeta funkcioniranja, čime se od nas praktički preko noći očekuje opuštanje, organizam se ne može dovoljno brzo adaptirati na nove zahtjeve, već je zbunjen kontradiktornim porukama koje dobiva od nas. Način na koji interpretiramo situaciju u kojoj se nalazimo, šalje putem uhodanih neuralno-hormonalnih veza, poruku u sve naše tjelesne sustave.  A mi bismo se željeli opustiti, iako nesvjesni dio nas još ne otpušta stres proizašao iz djelovanja prethodnih stresnih situacija. Osim toga, nisu niti okolnosti našeg odmora nejčešće  idealne.  Nakon napora pakiranja i putovanja, koje je uvod u naš odmor, slijedi prilagodba na uvjete koji nas očekuju. U slučaju odmora u obiteljskoj vikendici, nerijetko su tu suočavanja s odnosima s članovima šire obitelji koji nisu idealni, ali ih možemo bolje izbjeći kad nismo na odmoru, a oni pak vodi u dalje suočavanje s odnosima u okviru najuže obitelji. A ništa nije idealno! I u najboljim odnosima postoje poneke praznine, nedorečenosti, neispunjena očekivanja...

Zatim, tu su i vanjski uvjeti funkcioniranja u smislu promijenjene fizičke okoline koja tjera na prilagodbu. Možemo zapasti u uvjete manjega komfora, vrućina, buke, insekata, prometnih gužvi, neljubaznih ljudi, te otežanog snalaženja uz potrebu za aktiviranjem dodatnih osobnih resursau vidu naročite domišljatosti ili spretnosti  kako bismo isto riješili. A mi „samo“očekujemo i želimo odmor i predah od problema!

Svi se ti  potencijalno stresni momenti međusobno umnažaju i čine nam odmor ponekad čak i nesnosnim. Onda se pak javlja mehanizam prijenosa nezadovoljstava na naše najbliže pri čemu smo skloni njih okrivljavati što se bolje ne osjećamo i vidimo u njihovim nesavršenostima čak i uzrok naših problema. U tome čemo možda dobiti i podršku od ponekog člana obitelji koji  je možda  u latentnom sukobu (iz nekih vlastitih nerazriješenih konflikata) s članom naše najbliže zajednice, i evo već  dobrog razloga za pokvareni odmor i rasplamsavanje konflikata. Sve to nagriza naš mir, naše odnose, i što je najgore, naše fizičko i psihičko zdravlje.

Što mi sami možemo učiniti?

Kao prvo, treba napustiti iluziju da postoji idealan odmor, idealna osoba s kojom ćemo provesti odmor, kao što  idealni nismo niti mi. Veče probleme i konflikte iz raznih sfera našeg života trebamo po mogućnosti riješiti prije početka odmora ili staviti na čekanje njihovu obradu kako nam ne bi „nagrizali“ odmor. Odmor treba koncipirati u skladu s našim sklonostim i psihofizičkim mogućnostima, pri čemu se ne treba precjenjivati. Nastojmo ići onam gdje ne očekujemo prevelik broj „stresora“  u smislu uvjeta funkcioniranja, ljudi i fizičke okoline. Poželjno je ponijeti dobru knjigu i sve ono što ne zauzima previše prostora, a čini nam ugodu, oboružati se unutrašnjim mirom, ostati u kontaktu sa bliskim ljudima koji nisu s nama, ne zaboraviti da odmor ne traje vječno (što može ponekad biti čak i utješno), ali ga je zato pametno dobro iskoristiti, a ne istrošiti ga na besmislena nezadovoljstva i razmirice. Ono što ne možemo promijeniti, prihvatimo ili elegantno zaobiđimo. Ono što nas odmara objeručke prihvatimo i uživajmo. Kasnije bi nam moglo biti žao zbog propuštenih prilika.

Preporučuju se i prokušane psihološke tehnike  psihofizičkog opuštanja, vizualiziranja situacija koje nas umiruju, vizualiziranja pozitivnih ishoda, skladnih odnosa sa bližnjima koje nas dovode u stanje većeg unutrašnjeg mira i dobra su priprema ukoliko želimo tijekom odmora poraditi na poboljšanju odnosa.

Za sve one uznemirujuće misli vezane uz probleme koje želimo ostaviti  kod kuće, možemo vježbati  tehniku zaustavljanja takvih misli i njihove zamjene ugodnim, pozitivnim, opuštajućim  vizualizacijama.

Ako niste sigurni kako to provesti, a nemate vremena obratiti se psihologu u mjestu stanovanja prije polaska na odmor radi psihološke pripreme, preporučljivo je, uz podatke o dostupnim liječnicima, unaprijed raspitati se za raspoložive psihologe blizu mjesta na koje  putujete. Rado će vam pomoći, a ukoliko  su i sami u stresu prilagodbe na godišnji odmor, budite sigurni da vi ustvari pomažete njima.

Za više informacija o autorici članka kliničkoj psihologinji Ireni Pastuović Terze pročitajte OVDJE

 

 

 

 

 

 

Share

Dodatne informacije