Jeste li čuli za Ulične svjetiljke?
- Detalji
- Hitovi: 1330
Ovaj članak Vas treba potaknuti da razmislite da oko nas ima mnogo beskućnika koji trebaju našu pomoć. Za PSIHOportal pripremila Vlatka Burić, volonterka.
To je prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, član je Međunarodne mreže uličnih novina (INSP), a izdavač časopisa u Hrvatskoj je Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat. Časopis je specifičan zbog tematike kojom se bavi jer govori o beskućnicima, siromašnima, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama odn. ljudima s ruba društva, a kojima je ovaj časopis „ulaznica u bolji svijet“.Osim po tematici, Ulične svjetiljke razlikuju se i po načinu distribucije jer časopis prodaju beskućnici.
Cijena časopisa je 8 kuna, a 4 kune pripadaju prodavaču-beskućniku dok 4 kune pokrivaju trošak tiska novog broja i pomoć beskućnicima kroz razne aktivnosti.
Časopis je u prodaji od 2008. godine, a trenutno se prodaje na ulicama Pule, Rijeke, Splita, Zagreba i Zadra. Svi koji su uključeni u izradu časopisa, volonteri su i ne primaju nikakvu naknadu za svoj rad. Beskućnici također pišu tekstove za časopis i na taj način hrabro dijele svoje životne boli i iskustva, ali i radosti koje dožive upravo zahvaljujući kupcima Uličnih svjetiljki.
Smisao časopisa je resocijalizacija prodavača-beskućnika, a kako bi ih se potaknulo na pažljivo gospodarenje novcem kojeg zarade i tako ga ulažu u sebe kako bi se maknuli s ulice i započeli kvalitetniji život.
Jeste li znali da sve do 2011. godine u Hrvatskoj su beskućnici bili nevidljiva kategorija društva kojoj država uopće nije pridavala pažnju? Do prepoznavanja beskućnika, kao kategorije korisnika socijalne skrbi, došlo je Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 57/11) kad se po prvi puta beskućnike definira kao “osobe koje nemaju mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogli namiriti potrebu stanovanja te su privremeno smješteni u prihvatilištu, ili borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje”.
Društvo je opterećeno predrasudama i beskućnici su (pre)često etiketirani kao klošari, a to dodatno otežava već ionako težak položaj beskućnika.
Beskućnici su ljudi sa snovima i željama, a svatko od njih ima određeno radno iskustvo, talente i vještine, znanje i žele riješiti svoj status. Pogrešno je bilo koga od njih osuđivati jer tanka je linija između imati i nemati te biti i ne biti, a zaista nema garancije da se beskućništvo i socijalna ugroženost neće i nekome od nas dogoditi već sutra. Nitko se nije rodio kao beskućnik, ali svaki beskućnik, postao je beskućnikom iz drugačijeg razloga, zbog spleta različitih okolnosti.
Svaka osoba u sebi nosi vrijednosti i svaka osoba koja želi raditi na sebi, zaslužuje drugu priliku. Raspravljanje o tome tko je koliko kriv za svoje stanje, gubljenje je vremena i zapravo traženje isprika da se ne radi ništa.
U Hrvatskoj sve više ljudi ostaje bez posla, ljudi su opterećeni kreditima, stvarnost svakodnevice postaje sve teža, a mnogi nemaju tu snagu hrvati se s izazovima života na pravi način. Svatko od nas odrastao je na različitim temeljima i nemamo svi jednaku snagu u sebi.
Pozivam vas da podržite Ulične svjetiljke i kada na ulici sretnete prodavača-beskućnika, a niste u mogućnosti kupiti časopis, dozvolite si pozdraviti beskućnika i pokloniti mu djelić svog vremena.
Pozivam vas i da potražite Facebook stranicu „Ulične svjetiljke“, lajkate http://on.fb.me/16KCWLg i na taj način podržite trud beskućnika da ustraju i naprave promjenu u svom životu!
Neka to bude poticaj i svima nama, a imajmo na umu da svaka promjena kreće upravo od nas samih i želimo li vidjeti neku promjenu u svijetu, krenimo prvo mijenjati sebe!
PSIHOportal/ Vlatka Burić, volonterka
