16. studeni - MEÐUNARODNI DAN TOLERANCIJE

Share

 Rijeè tolerancija vuèe korijene iz grèke rijeèi tolerare što znaèi ponositi, trpjeti i uvažavati tuðe mišljenje i uvjerenje. Ljudska su biæa u pravilu tašta i umišljena, pa najèešæe pretpostavljaju da je tolerancija "izum" ljudskog roda. S druge strane, kod svih životinja koje žive u krdu, èoporu ili bilo kojem obliku organiziranog zajedništva postoje pravila ponašanja koja se ne smiju kršiti, jer svako takvo kršenje biva kažnjeno.

Vukovi, primjerice, sami ubijaju mladunèe koje svojim ponašanjem ugrožava èitavo leglo ili koje se ne može prilagoditi èoporu. Oèito je da snošljiv odnos prema drugom živom biæu pogoduje preživljavanju obje jedinke, pa je stoga vjerovatno da ljudska vrsta ima ugraðenu dispoziciju ili sklonost za snošljivo i nesnošljivo ponašanje. To, dakako, znaèi da oba oblika ponašanja može podjednako lako i brzo nauèiti i usvojiti, pa su stoga odgajatelji djece, na prvom mjestu njihovi roditelji, i odgovorni za stupanj tolerancije ili netolerancije koji pokazuju njihova djeca. Odgoj za nenasilje i toleranciju treba poèeti od prvog dana života svakog živog biæa.
 
Tolerancija razlièitosti u obitelji, koju djeca na prvom mjestu uèe opažanjem ponašanja vlastitih roditelja, ukljuèiti æe postupno i ljude, stvari i ideje i izvan obitelji. Potrebno je da se u obitelji ne istièu i ne potièu stereotipi i predrasude prema svemu što se razlikuje od obiteljskih vjerovanja, stavova i vrijednosti. Tolerancija nije konaèni cilj odgoja za nenasilje, veæ sredstvo u izgradnji nenasilnog društva koje ne odobrava i ne dozvoljava nasilje i prisilu.

Tolerancija prema drugim ljudima, vjerovanjima, idejama ili naèinima života, uz uvjerenje da ono što mi mislimo, vjerujemo ili cijenimo nije nužno bolje od onog što misle, vjeruju ili cijene drugi ljudi, temeljni je uvjet za razvoj društva èiji æe èlanovi dijeliti odgovornost za uvažavanje razlièitosti drugih ljudi, pa se stoga i zalagati za snošljivost prema njima, a time i za bolju kvalitetu življenja svih nas.Katkada nam se bogatstvo kulturnih i bioloških raznolikosti svijeta èine nepremostivim razlikama, iako su socijalne i kulturne razlike izmeðu pojedinih društava/kultura èesto manje nego one izmeðu socijalnih skupina unutar jednog društva/kulture. Zato, ako nije moguæe socijalno i kulturno univerzaliziranje, tolerancija (religijska, etnièka i nacionalna) svakako je dobrodošla.

Neka antropološka obilježja zajednièka su svim ljudima iako su jedni prispjeli na Mjesec, a drugi ostali u prašumskoj kolibi. Èovjek iskonski teži sreæi, ljepoti, suživotu i miru u sebi i sa dugima, na svoj naèin vrednujuæi prirodu. U svim zajednicama, na ovaj ili onaj naèin, postoje temeljni ideali života kao što su održanje života, ljubav, autonomija, sloboda i pravda. Druge su kulture poput drugih ljudi. Ljudi koje ne poznajemo, najèešæe su tek okolina koju ne zamjeæujemo, ako nam nije baš na putu. Ono što nam je nepoznato i strano ili ostaje izvan opsega naše percepcije ili nas plaši svojom nazoènošæu. Ljudi koji se ponašaju drugaèije od nas, koji razmišljaju drugaèije od nas, èija su ponašanja voðena drugaèijim hijerarhijama vrednota od naših, zastrašuju nas jer nismo u stanju predvidjeti njihove reakcije i jer ne znamo kako bi se prema njima ophodili.

Strah raða odbojnost, netrpeljivost i neprijateljstvo. Upoznavajuæi druge ljude, sagledavajuæi logiku drugaèijih pogleda na stvari, razumijevajuæi drugaèije vrednovanje stvarnosti od našeg svakidašnjeg postajemo bogatiji, ne samo zato što time bolje razumijemo ona druga do tada nam strana ponašanja, veæ i zbog toga što ovo znanje doprinosi da bolje razumijemo sami sebe. Jednako tako kao što su ljudi koje poznajemo dragi susjedi, prijatelji ili poslovni suradnici, tako su i kulture koje poznajemo samo drugaèiji naèini za ostvarivanje onoga što i mi sami želimo a to je dobar, bogat i kvalitetan život. Poznavanjem drugih kultura, upoznajemo druge ljude, njihove nade, želje i vjerovanja, i kroz njih sagledavamo i svoje nade, želje i vjerovanja. Razumijevajuæi njih razumijevamo sebe i postajemo tolerantni prema drugaèijem te postajemo svjesni da je raznolikost ljudsko bogatstvo. Uèeæi o drugima postajemo tolerantni prema onome što je razlièito.

Edukacija vodi toleranciji, a tolerancija vodi životu u zajednici u kojoj se razlièitosti prožimaju na takav naèin da izgraðuju povjerenje, i zajedništvo. Edukacija i tolerancija se susreæu u mnoštvu kulturnih razlika koje su prezentirane na Internetu. Internet kao sredstvo edukacije, sredstvo je izgradnje opæe ljudske tolerancije. Tolerancija prema onome razlièitom nešto je što se uèi uèeæi o drugima. Ovo uèenje zapoèinje susretom razlièitih kultura, a upravo ovaj susret je sama srž kibernetskog prostora stvorenog na mreži svih mreža - Internetu. Multikulturalnost je naèin postojanja jezika i kulture opreèan slijepom purizmu i zatvorenosti. Edukacija utemeljena na tradicionalnim i modernim sredstvima branit æe toleranciju, nenasilje i graðanske slobode od nagona, mitova, dogmi, kao i od ideologija koje ih opravdavaju.

Društvo kojim dominira tehnologija, tehnološki pragmatizam, koje svoje najviše domete ostvaruje nuklearnim istraživanjima, razvilo je takve destruktivne snage koje predstavljaju najveæu moguæu prijetnju miru, svim živim biæima, prirodi u cjelini. Opsjednutost ekonomskim rastom i napretkom ima za posljedicu kulturu koja se odrièe svojih vlastitih humanistièkih principa, kulturu koja doživljava duhovni pad. Umjetnost je oduvijek bila simbol slobode i mira. Ona je ta koja i danas sa svoje toèke gledišta u sve socijalne diskusije još uvijek unosi elemenate kulture mira i tolerancije. I neæe proæi dugo pa æe biti nemoguæe o društvenim problemima raspravljati samo sa stajališta ekonomije i politike. Moguænost velikih socijalnih promjena leži u umjetnosti. Radi se samo o tome da njezine velike moguænosti još nisu otkrivene.

izvor: fitness-unix.com

Share

Dodatne informacije